TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA
7. Ostale napomene
Program tjelesne i zdravstvene kulture izrađen je i usklađen s Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Hrvatskom obrazovnom standardu za osnovno i srednje obrazovanje te smjernicama Bolonjskog procesa.
U izradi programa tjelesne i zdravstvene kulture za visoka učilišta uvažavana su dosadašnja iskustva predavača, analiza rezultata interesa studenata za pojedine kineziološke aktivnosti, smjernice razvoja modula tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju i osnovne značajke međuprogramske povezanosti.
Program tjelesne i zdravstvene kulture za sedmo razvojno razdoblje jedinstven je s obzirom na njegov cilj i opće zadaće. U svrhu ostvarivanja cilja i zadaća novi program je izrađen na osnovu većeg broja kriterija. Prvi se odnose na objektivnu provedivost i propisanu sigurnost provedbe s obzirom na materijalne uvjete visokih učilišta, primjerenost kinezioloških aktivnosti s obzirom na prethodno usvojena znanja i razvijene sposobnosti tijekom školovanja, primjerenost kinezioloških aktivnosti interesima studenata, značaj vježbanja tijekom cijelog života te utjecaj pojedinih kinezioloških aktivnosti na razvoj i održavanje antropoloških obilježja studentske populacije. Slijede kriteriji atraktivnost nastave, sposobnost upravljanja vlastitim reakcijama u raznim situacijama, kvalitetno korištenje slobodnog vremena, za snalaženje u urgentnim situacijama te za kvalitetnu socijalizaciju u novoj akademskoj sredini.
Program tjelesne i zdravstvene kulture se dijeli na četiri programa s obzirom na materijalne uvjete visokih učilišta, interes i zdravstveni status studenata.
Osnovni programi sadrže kineziološke aktivnosti za koje najveći dio visokih učilišta ima primjerene uvjete rada te kineziološke aktivnosti većeg kompleksiteta čija su temeljna motorička znanja studenti trebali usvojiti tijekom redovitog pohađanja nastave tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj i srednjoj školi. U osnovnom programu sadržana su teorijska i praktična znanja koja predstavljaju nadogradnju s obzirom na prethodno utvrđenu analizu inicijalnog stanja temeljnih motoričkih znanja i sposobnosti te zdravstvenog statusa svakog studenta. Studenti će tijekom provedbe programa odabrane kineziološke aktivnosti steći znanja o strukturi, pravilima, trenažnom procesu te značajna specifična znanja odabrane kineziološke aktivnosti.
Temeljne postavke Posebnih programa odnose se na poseban interes studenta za stjecanje temeljnih motoričkih znanja i razvoj potrebnih sposobnosti i vještina za atraktivne i trend kineziološke aktivnosti koje se mogu provoditi i organizirati na razini visokog učilišta ako postoji interes većeg broja studenata i materijalni uvjeti na pojedinom visokom učilištu, odnosno suradnjom većeg broja visokih učilišta. U Posebnim programima su sadržane kineziološke aktivnosti koje se provode u fondu 60 sati i kineziološke aktivnosti koje se s obzirom na uvjete rada provode tijekom jednog semestra (zimskog ili ljetnog) u fondu od 30 sati nastave. U slučaju kada je propisan program u fondu 30 sati, studenti tijekom akademske godine mogu izabrati dvije kineziološke aktivnosti. U pojedinim kineziološkim aktivnostima Posebnih programa potrebno je predvidjeti i upoznati studente o materijalnoj participaciji u slučajevima kada visoko učilište nije u mogućnosti osigurati kvalitetne uvjete rada.
Osnovni programi za studente s posebnim potrebama, odnosno studente koji su privremeno i djelomično oslobođeni od nastave tjelesne i zdravstvene kulture nakon provedenog propisanog postupka, planiraju se i izrađuju individualno. Program rada, odnosno izbor kineziološke aktivnosti i prilagodba programa rada određuje se s obzirom na grupu i šifru bolesti (prema MKB-10) te zajedničkom suradnjom i konzultacijama liječnika i nastavnika. Tijekom programa bilježe se relevantni pokazatelji za svakog studenta na osnovu kojih se prema potrebi mijenja i dorađuje programa rada.
U Nastavnom planu i programu su Izborni programi za studente viših godina studija. Upis izbornog predmeta u višu godinu studija odobrava Fakultetsko vijeće visokog učilišta. Izborni programi sadrže viši stupanj motoričkog učenja, odnosno stjecanje informacije o poznavanju pravilnog izvođenja i kontroli pokreta, poznavanju rezultata neke aktivnosti i utječu na unapređenje pojednih socijalnih aspekata.
Međuprogramska povezanost tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju je prepoznata u mnogobrojnim antropološkim znanostima kojima je svojstveno proučavanje čovjeka, metodološkim disciplinama s obzirom na propisana mjerenja potrebna za utvrđivanje inicijalnih, tranzitivnih i finalnih stanja te disciplinama koje obuhvaćaju edukaciju i metodičke zakonitosti.
<< Povratak |
